danijela1 Admin
Broj poruka : 252 Datum upisa : 06.08.2009
| Naslov: Osmansko carstvo Uto Avg 25, 2009 3:33 pm | |
| Osman I [/b] Širenje Otomanskog carstva (1299-1683) [b] Osmansko carstvo je prvobitno bilo bejlik unutar Seldžučkog carstva u 13. veku. Godine 1299., Osman I proglašava nezavisnost Otomanskog principata. Murat I je bio prvi Osmanlija koji se proglasio za sultana. Posle osvajanja Konstantinopolja godine 1453., država postaje moćno carstvo sa Mehmedom II kao carem. Carstvo je dostiglo svoj vrhunac pod Sulejmanom I u 16. veku, kada se prostiralo od Persijskog zaliva na istoku do Mađarske na severozapadu, i od Egipta na jugu do Kavkaza na severu. Kroz svoju šest vekova dugu istoriju primalo je kulturne uticaje i Istoka i Zapada, kao što je takođe ostavilo neizbrisiv trag na teritorijama na kojima se prostiralo. Tokom svog postojanja, carstvo se borilo za kolonijalni uticaj u Indijskom okeanu. Ratna flota je poslata da podrži muslimanske vladare u Keniji i Acehu kao i da odbrani osmanlijski monopol na trgovinu robovima i začinima. U Acehu, Osmanlije grade utvrđenje i donose velike topove. Osmanlije su takođe pomagale holandske protestante u borbi protiv vlasti katoličke Španije. U 17. veku, carstvo slabi pod uticajem spoljašnjih i unutrašnjih neprijatelja i zbog skupih ratova, naročito protiv Persije, Rusije i Austro-Ugarske. Posle poraza kod Beča godine 1683., postalo je jasno da Osmansko carstvo više nije bilo jedina supersila u Evropi. Tokom serije reformi, carstvo uspeva da i dalje bude jedna od važnijih političkih sila u Evropi. U Prvom svetskom ratu, pridružuje se Centralnim silama koje gube rat. Posle Turskog rata za nezavisnost (1918.-1923.), osnovana je moderna država Republika Turska 29. oktobra, 1923. od ostataka nekadašnjeg Osmanskog carstva.
Društveno uređenje
Državna organizacija u carstvu je bila zasnovana na hijerarhiji sa sultanom na vrhu i pod njim vezirima, drugim dvorskim službenicima, i vojnim zapovednicima.
Kultura
U Srednjem veku Osmanlije su imale neverovatno visok stepen tolerancije prema stranim kulturama i religijama, naročito u poređenju sa hrišćanskim Zapadom. Ranije su Turci proterali Vizantince iz Male Azije i dalje ih potiskivali ka Evropi. Ali, kako su se Osmanlije približavale dalje prema zapadu i sami su primali kulturne uticaje pokorenih naroda. Kultura porobljenih naroda se utkala u tursku, stvarajući karakterističnu Osmansku kulturu. Posle zauzimanja Konstantinopolja (kasnije nazvanog Istambul) godine 1453., većina crkava je ostala netaknuta i samo je Aja Sofija pretvorena u džamiju. Dvorski život je u mnogim aspektima zadržao drevne tradicije koje potiču iz Persije, ali je posedovao i mnoge elemente vizantijske i evropske kulture. Vekovima je carstvo bilo utočište proteranim i progonjenim Jevrejima iz Evrope, koji tamo nisu imali slobodu ispovedanja sopstvene vere, a koja je u Osmanskon carstvu bila dopuštena.
Vojno uređenje
Vojska je predstavljala složen sistem sačinjen od regruta i plaćenika. Plaćenici, koji su se nazivali "timari", dugo vremena su predstavljali srž otomanske vojske. Konjica je koristila lukove i kratke mačeve, i koristila nomadsku taktiku ratovanja sličnu mongolskoj. Otomanska vojska je nekada predstavljala jednu od najnaprednijih borbenih sila u svetu, s obzirom da su među prvima usvojili muskete. Čuveni odredi janjičara činili su elitne jedinice i sultanovu ličnu zaštitu. Međutim, po završetku 17. veka vojna moć opada zbog nedostatka reformi, uglavnom zbog korumpiranih janjičara. Ukidanje janjičarskih odreda godine 1826. nije bilo dovoljno, i u ratu protiv Rusije, carstvo je oskudevalo u savremenom ratnom materijalu i tehnici.
Sultani
Sultan ili Padišah, a u Evropi takođe poznat i kao Veliki Turčin, bio je jedini vladar i vlast u državi, bar zvanično. Dinastija se zvala takođe i Osmanlije ili Kuća Osmana. Sultan je uživao mnoge titule kao na primer Suveren Kuće Osmana, Sultan nad Sultanima, Kan nad Kanovima, i od 1517, vođa Vernih i prorokov naslednik, i dr. Titulu sultana je ustanovio Murat I godine 1383
[img] [/img] Spisak sultana Osmanskog carstva • Osman I (1281-1326; bej) • Orhan I (1326-1359; bej) • Murat I (1359-1389; sultan od 1383) • Bajazit I (1389-1402) • Bezvlašće (1402-1413) • Mehmed I (1413-1421) • Murat II (1421-1444) (1445-1451) • Mehmed II Osvajač (1444-1445, 1451-1481) • Bajazit II (1481-1512) • Selim I (1512-1520; kalif od 1517) • Sulejman I Veličanstveni (1520-1566) • Selim II (1566-1574) • Murat III (1574-1595) • Mehmed III (1595-1603) • Ahmed I (1603-1617) • Mustafa I (1617-1618) • Osman II (1618-1622) • Mustafa I (1622-1623) • Murat IV (1623-1640) • Ibrahim I (1640-1648) • Mehmed IV (1648-1687) • Sulejman II (1687-1691) • Ahmed II (1691-1695) • Mustafa II (1695-1703) • Ahmed III (1703-1730) • Mahmud I (1730-1754) • Osman III (1754-1757) • Mustafa III (1757-1774) • Abdul Hamid I (1774-1789) • Selim III (1789-1807) • Mustafa IV (1807-1808) • Mahmud II (1808-1839) • Abdulmedžid I (1839-1861) • Abdul Aziz (1861-1876) • Murat V (1876) • Abdul Hamid II (1876-1909) • Mehmed V (Rišad) (1909-1918) • Mehmed VI (Vahidedin) (1918-1922) | |
|