Ćele-kula je jedan od najznačajnijih kulturno-istorijskih spomenika u Nišu.
Ćele-kulu
su podigli Turci na drumu u neposrednoj blizini Niša, i tu su poređali
u 56 redova po 17 lobanja (ukupno 952 lobanje) izginulih Srba u bici na
Čegru kod Niša 31. maja 1809. godine, koje je predvodio srpski
vojskovođa Stevan Sinđelić. Izgrađena je, kao opomena srpskom življu,
krajem leta iste godine na inicijativu Huršid paše, tadašnjeg
zapovednika Niša.
Spomenik ljudskom rodu, preuzvišenim idealima
i nezapamćenoj okrutnosti, slobodarskom duhu napaćenog porobljenog
naroda, vandalizmu osvajača. Na pamet zanavek ljudskom rodu. A sve je
počelo kada su kolja na Čegarskim šančevima davne 1809. godine
popustila, kad sevnuše jatagani i noževi, kad se oseti dah mnogoljudnog
nadmoćnijeg neprijatelja. Resavski vojvoda Stevan Sinđelić sačeka da se
šanac napuni Turcima, siđe u magacin, zapali barut, te diže u vazduh
ceo šanac. Poginu Stevan Sinđelić sa svojim junacima, izginuše i Turci.
To Turci nisu mogli zaboraviti. Od lobanja poginulih Srba sagradiše
kulu. Tri metra visoku, pravougaonog oblika, izidanu od negašenog kreča
i peska. Na svakoj strani kule po 14 redova, u svakom redu 17 otvora za
glave. Bilo ih je nekada 950, a danas ni 60. Ovo se objašnjava time da
su porodice nastradalih krišom uklanjali lobanje svojih poginulih i
odnosili ih i sahranjivali.
Namera turskog osvajača nije bila
samo da zastraši srpski narod. Sagradivši je neposredno do carigradskog
druma, jasno vidljivu i preteću, osmanlijska sila je htela da zaplaši
sve porobljene narode. Jedinstvena u izgledu, sveljudska u poruci,
mogla bi da se svrsta u svetsku kulturnu baštinu. Sve do 1892.god. bila
je izložena vremenu, kada je prema projektu arhitekte Dimitrija Leka
iznad nje podignuta kapela. Ćele-kula, kao rezultat mitske hrabrosti
Stevana Sinđelića, sačuvana je za buduća pokolenja.
Danas Ćele-kula predstavlja muzejski objekat.