FORTUNATUS SICULUS OSSIA L'AVVENTUROSO CICILIANO
Italijanski
srednjovekovni roman pod ovim nazivom napisao je najbolji prijatelj
cuvenog Dantea Aligijerija,Bozone de Gubijo iz Umbrije,pisac i
politicar iz severne Italije.Rukopis je ,po E.Macantitiju,nastao pre
1400.godine, i opisuje pustolovine petorice vitezova i barona koji su
posle sicilijanskog vecernja (1282.godine) posli u daleki svet da bi
potrazili nove pustolovine.
Pred polazak,posetili su jednog slavnog
grckog pustinjaka koji je vreme provodio u pecini na obroncima vulkana
Etne.Avanture dvojice barona nisu dalje opisivane u romanu,a ostala
trojica su otputovala na suprotne strane sveta:baron Antonio Amiraljo u
Englesku,baron Djani il Kjaro u Tunis,a baron Ulivo da Fontana je
otisao brodom iz Ankone u Srbiju,i zajedno sa jos deset pratilaca
stupio u sluzbu raskog kralja,koji je u borbu mogao da povede 20.000
konjanika.
Ulivo je ubrzo postao marsal i vrhovni zapovednik srpske
vojske,i ucestvovao je u nekoliko vojnih kampanja srpskog kralja,od
kojih su neke sasvim izmilsljene,dok druge imaju istorijsku osnovu.
Prvo
se rat vodio sa knezom od Moreje na Peloponezu,a grad Patras opsedan je
cetiri meseca.Njega je tek Ulivo osvojio sa 1.200 konjanika,od kojih je
jedna trecina bila dobro naoruzana,a ostatak je imao samo luk i
samostrel.Ulivo je primorao gradjane na predaju,posto je 12 gradskih
poslanika zadrzao kao taoce i zapretio njihovim pogubljenjem ukoliko se
grad ne bude predao.
Posle osvajanja Patrasa,Ulivo je po naredjenju
kralja otisao u vojni pohod na istok ,sa 400 konjanika-francuskih i
nemackih najamnika-i to kao pomoc jermenskom kralju (RE D'ERMINIA)
,koji je vodio ogorcene borbe sa vavilonskim sultanom.Na tom
pohodu,marsala i barona Uliva su pratili Antoniono,despot raskog
kralja,Alman Nemac,i njegov sinovac Redjieroto,nemacki vitez
Lodorig,baron Dramoneto od Bele Ruze i vitez Aldiman.Posle uspesnog
pohoda protiv Vavilonaca i povratka u Rasku,izbio je rat izmedju Srba i
Madjara.Ugarski kralj je za svog prvenca i naslednika trazio najlepsu
srpsku devojku,a to je bila kraljeva kcerka kojem je madjarski vladar
uputio dvojicu poslanika.Ali,zbog madjarskog pustosenja stare srpske
oblasti i mnogih zlocina,srpski vladar odbio je ovu ponudu.Na saboru
svih srpskih plemica,vojvoda i barona,Ulivo je odrzao govor u kojem je
pozvao Srbe na osvetu i rat protiv madjarskih zlikovaca.
Na poziv
glasnika srpska vojska se okupila na jednoj velikoj ravnici,kroz koju
je proticala bezimena mala reka,i otpocela bitku sa Madjarima.Praceni
zvucima ratnih instrumenata,Srbi ,pod vodjstvom kraljevog sinovca
Antonija,zestoko su napali Madjare kopljima,stitovima i macevima.Sve
je,ipak,bilo uzalud dok se Ulivo nije bacio napred kao ricuci lav (A
GUISA DI LIONE CHE RUGGIA),napavsi samog ugarskog kralja,i kopljem ga
oborio sa konja.Madjari,koji su pomislili da im je kralj mrtav,odneli
su ga u obliznju tvrdjavu,gde se kralj osvestio i ostao u zivotu.
Posto
su Srbi izvojevali veliku pobedu i zaplenili silno blago,Ulivo se sa
80.000 dukata vratio u Mesinu i sastao sa jos dvojicom barona pustolova
koji su ostali u zivotu Antonijem Amiraljom i Djanijem il Kjarom.Ulivo
je tada saznao da mu je zena umrla,a sin postao slavan vitez
sicilijanskog kralja.
Povukavsi se iz pustolovnog zivota,trojica
vitezova su od zaradjenog novca podigla benediktinski manastir Svetog
Nikole kod Mesine i zenski manastir Svete Klare kod Palerma.
Ovaj
veoma popularan srednjevekovni roman,preveo je i objavio u Rimu
1885.godine G.Macantiti,posle velikog uspeha prevoda iz
1832.godine,koji je izdao F.G.Not iz Firence.Roman je zahvaljujuci ovim
prevodima bio veoma popularan u Italiji tokom XIX veka,ali kod nas
gotovo da i nije bilo spomena o njemu,osim iz pera retkih istoricara.
Odgovor sa citatomAutor texta Felix