Mitologija Kelta

Bitka Mag Tuireadh b Fomorach – Ravnica kula fomorskih

Nakon
uspješnog pothvata uništenja čudotvornog 'vrela zdravlja' Fomori krenu
u otvorenu bitku. Mnogobrojna i snažna vojska Fomora zauzme složaj u
crti. Svaki je fomorski ratnik nosio oklop, kacigu, koplje, okrugli
štit i teški mač. Bila je to, doista, snažna vojska, no, božanski
ratnici bez imalo straha brzo im izađu u susret u dvije bojne crte. U
prvu bojnu crtu stali su oni najsnažniji, najspretniji i najelitniji,
doista veliki ratnici naroda Tuatha De Danann, a u drugoj su crti bili
ostali ratnici od naroda Tuatha De Danann. No, najbolji među tim
najboljim ratnicima Tuatha De Danann nije bio u bojnom složaju. Savjet
bogova odlučio je da najveći među njima, Lugh strijelac dalekometni, ne
sudjeluje u bitki jer njegov je život predragocjen. Lugh veličanstveni
to nije želio prihvatiti, nadmudri svoje čuvare i pojavi se u svojim
bojnim kolima pred božanskom vojskom naroda Tuatha De Danann. Obilazio
je tako Lugh bojne redove božanske vojske propinjajući se na prste da
bi ga svi mogli vidjeti. Doista, vidjeli su ga svi božanski ratnici,
ali vidjeli su ga i svi ratnici Fomora. Lugh poviče glasno,
najglasnije: 'Borite se hrabro! Nikada više neće biti sužanjstva za
nikoga i bolje je današnji dan završiti smrću nego živjeti sutrašnji u
ropstvu i plaćati danak nepravedni!' Među božanskim ratnicima nastane
silno oduševljenje i naraste im bojni moral, a kod Fomora Bress
zabrinuto reče svojim druidima: 'Doista, doima se čudesno i
veličanstveno. Kao da je danas Sunce izašlo na Zapadu umjesto na
Istoku.' Druidi odgovore zabrinuti: 'Za nas bi bilo i bolje da je
tako.' Bres upita: 'Što li se to pojavilo ispred protivnika naših?'
Druidi odgovore: 'Lugh, njegovo svijetlo i blješteće lice.' Onda pak
iznenada dvije vojske uz snažne pokliče potrče jedna drugoj ususret.
Sudar je bio strašan, više nego strašan. Koplja su udarila u štitove,
mačevi u oklope, a vika ratnika bila je gromoglasna. Predivnom ravnicom
Mag Tuireadha odzvanjali su udarci u štitove teške, zvečali su mačevi,
fijukale strijele i koplja bačena. Sve je to zvučalo kao grmljavina
strašna. Zemlja se stala natapati krvlju palih ratnika, a trava postane
skliska. Rijeka Lensenn nosila je mrtva tijela, borba je bila teška,
izuzetno krvava i krajnje okrutna. Mnogi su veliki ratnici pali na
jednoj i drugoj strani. Ogma je ubio Indecha, Balor moćnog udarca
bjesnio je među božanskim ratnicima i kosio ih kao snoplje, u tom
'otkosu' ubio je Nuadu Srebrnorukog i njegovu ženu ratnicu
veličanstvenu Machu. Tada se Lugh pojavi ispred Balora strašnog i
groznog. (Balor je Lughov djed – po Athumanunhu) Lugh veličanstveni
pozove djeda na dvoboj. 'Podignite mi kapak!' Zapovjedio je Balor
strašni i grozni svojim štitonošama, te nastavi: 'Da vidim ja toga
brbljivca.' Da je kojim slučajem odsjaj Balorovog oka zahvatio Lugha on
bi nestao zauvijek, no, Lugh baci snažno magični Tathlum, kamen težak,
snažan i čvrst. Tathlum izbije Baloru njegovo treće oko, te ono padne
na tlo i zahvati redove Fomora koji se odmah pretvore u prah i pepeo.
Osljepljenje groznog Balora preokrenulo je ratnu sreću. Fomorski
ratnici stanu posrtati i popuštati pod naletima božanskih ratnika. Onda
pak se ispred redova božanskih ratnika pojave Morrigan, Badb i Nemain.
Poput vihora iznenadnog poruše one redove Fomora i stanu ih
rastrojavati, sve dok se iza njih ne pojave božanski ratnici u
nezadrživom naletu koji zauvijek potisne Fomore u njihovu zemlju pod
morem. Na kraju bitke Morrigan i Badb popnu se na najvišu planinu u
Irskoj. Tu je Badb ispjevala pjesmu pobijede koju su svi čuli: 'Mir se
podiže do neba, nebesa silaze na zemlju, zemlja počiva pod nebesima,
svatko je sada jak …' Ostatak pjesme je zauvijek izgubljen ili možda
zaboravljen, ali je ostalo zapisano da je Madb izrekla i proročanstvo u
kojem je pretkazala i najavila približavanje kraja 'Božanskog
razdoblja' i početak nekog novog razdoblja u kojem će ljeta biti bez
cvijeća, krave bez mlijeka, žene bestidne, muškarci bez snage, drveće
više neće davati plodove, mora će biti bez riba, starci će davati
pogrešne savjete, zakonodavci će donositi nepravedne zakone, ratnici će
izdavati jedan drugoga, ljudi će postati lopovi, a na Svijetu više neće
biti nikakvih vrlina. Athumanunh ne zna i ne razumije što je Badb imala
na umu kada je izrekla proročanstvo, ali ono se ubrzo pokazalo
istinitim. Naime, dolazilo je doba u kojem će Bogovi doživjeti svoj
sumrak. Naime, došljaci su dolazili preko mora i nisu imali božanskih
osobina, bili su samo ljudi. Veoma čudno i neobično, Athumanunhu
potpuno nepoznato. Nikada i nigdje, niti u jednoj mitologiji ljudi
(smrtnici) nisu pobijedili Bogove (besmrtne pravednike). No, to je
tipično i jedinstveno samo za mitologiju Kelta.


Dakle,
Ruadan se prerušio u ratnika Tuatha De Danann, što mu i nije bilo teško
jer je bio napola bog. Tako je Ruadan stigao u tabor božanskih ratnika
Tuatha De Danann. Usred tabora Ruadan je pronašao improviziranu
kovačnicu u kojoj je božanski kovač Goibniu uz pomoć božanskog stolara
Luchatainea i božanskog kotlara (brončara) Creidnie. Vidje tako Ruadan
da Goibniu trima udarcima svog božanskog čekića kuje oštrice kopalja,
vidje da Luchataine trima udarcima svoje božanske sjekire pravi drške
za koplja i vidje Ruadan da Creidnie spaja ta dva dijela s tri brončana
čavla. Ruadan pomisli da je ova božanska trijada zanatlija zapravo
božanska tajna, te zamoli Goibniua da mu dade jedno koplje. Goibniu
ništa ne sumnjajući odmah da jedno koplje Ruadanu koji čim uhvati
koplje u ruku probode Goibniua. No, Goibniu istrgne koplje iz svog
tijela i njime smrtno rani Ruadana. Ruadan smrtno ranjen vrati se među
Fomore i tamo izdahne, a Goibniu krene prema božanskom iscjelitelju
Diancecehtu koji je s kćerkom Airmid uvijek i u svako doba dežurao kod
magičnog božanskog izvora nazvanog 'vrelo zdravlja'. Položi tako
Dianceceht Goibniua u vrelo i rana mu odmah zaraste i zacijeli. Tako je
zapravo magično 'vrelo zdravlja' bila ta tajna koju je Ruadan tražio,
platio životom i nije je otkrio. Još dugo vremena 'vrelo zdravlja'
ostat će tajna za Fomore i još mnoge božanske ratnike naroda božice
Danu on je iscijelio i ozdravio. No, na kraju Fomori su ipak otkrili tu
božansku tajnu. Naime, otkrio ju je mladi fomorski vođa Octriallach,
sin Indecha. Octriallach povede nekolicinu svojih najboljih ratnika od
kojih je svaki od njih nosio ogroman kamen iz rijeke Drowes. Tim
velikim kamenjem Fomori su zatrpali čudotvoran božanski izvor stvorivši
umjesto izvora kameni humak. Taj kameni humak još i danas se naziva
Octriallachov kameni humak. Nakon ovoga Fomori će krenuti u otvorenu
bitku s božanskim ratnicima naroda Tuatha De Danann.

Rat Bogova i Fomora

Uoči
Samhaina dvije su vojske opasno stale jedna nasuprot druge. Bitka je
mogla početi, jer bogovi su sada bili potpuno spremni, a Fomori još
uvijek nisu vjerovali da će im se narod božice Danu doista
suprotstaviti. Sam taj rat između Bogova i Fomora, po Athumanunhu,
zapravo oslikava i vjerno dočarava način ratovanja drevnih Kelta.
Naime, vode se bezbrojne pojedinačne borbe koje bi trebale odlučiti o
samom ishodu bitke. Svakodnevno su se u dvobojima ogledavali ambiciozni
suparnici, a vojske su i dalje mirno stajale i promatrale beskrajne
dvoboje u kojima ipak nisu sudjelovali najbolji ratnici Bogova, ali
niti Fomora. Tako bi ponekad pobijedio božanski ratnik, ali opet
sutradan pobijedio bi ratnik Fomora i tako bi to trajalo unedogled, ali
nešto se ipak događalo, što pak je Fomore zaprepastilo. Naime, kada bi
koplja, ili mačevi, Fomora bili slomljeni u dvobojima, oni više nisu
mogli biti uporabljeni u bitkama. Kada bi Fomorski ratnici u dvobojima
bili ubijeni, više se nikada ne bi pojavili među živima. No, s
božanskim ratnicima i oružjem bilo je drugačije. Slomljeno božansko
oružje sutradan bi se u dvobojima pojavilo kao da nikada prije nije
bilo rabljeno, a pali božanski ratnici drugoga dana pojavljivali bi se
neozlijeđeni i opet spremni za bitku. Tako dok se broj Fomora drastično
smanjivao, broj Bogova ostajao je isti. Zato Fomori odluče poslati
nekoga da otkrije tu tajnu i misteriju Bogova koju oni nisu mogli
razumjeti. Uhoda kojeg su Fomori odabrali bio je Ruadan, sin Bressa i
Brigite koja je bila Dagdina kćer. Dakle, opet imamo nekoga tko je
polubog, pa je samim time sličan Heraklu iz grčke mitologije.

Keltska božanstva

In
Dagda (Dobri bog – po Athumanunhu) irski je bog keltske mitologije što
je možda prije naslov nego ime. Ponekad se pojavljuje u mitološkim
pričama i kao Eochaidh Oll athair (Sve otac – po Athumanunhu) kada
nagovještava božanskog pretka, ali to nikako nije otac keltskih bogova.
Nosi toljagu kao zaštitnik i posjeduje čarobni kotao kao opskrbnik.
Veliki je uživatelj u hrani i spolnom životu, vođa je naroda Tuatha De
Danann i nadzire druidsku čaroliju tijekom bitke bogova i Fomora kod
Mag Tuireda.


Ogmios galski je bog mrtvih, naoružan je
toljagom i u prikazima, te opisivanju drevnih keltskih mitoloških
priča, Athumanunha je silno podsjetio na grčkog Herakla. Ponekad ga
keltski mitološki prikazi prikazuju u obličju starca kojeg prate sretni
i nasmijani sljedbenici čije su uši povezane lancem. U tom obličju Gali
prikazuju Ogmiosa kao 'vodiča mrtvih'. Athumanunh ga ovdje dovodi u
svezu sa irskim bogom Ogma.

Ogma koji je božanski ratnik prvak
među irskim bogovima i predstavlja 'furor Celticus' (ratnička žestina
keltskih ratnika koje se plaše i nepobjedive rimske legije – po
Athumanunhu). Bog Ogma nadzirao je ratničku odvažnost božanskih ratnika
tijekom bitke kod Mag Tuireda. Mitološke priče drevnih Kelta pripisuju
mu i da je izumio Ogam gdje se tijekom pisanja rabi rez i potez i
najvjerojatnije je imalo neko mistično značenje, možda poput runa.


Nantosuelta
(nant – potok, velški drevni dijalekt – po Athumanunhu) galska je
božica rijeka i potoka družica je boga Sucellusa (dobar toljagaš – po
Athumanunhu), a po simbolu obličja (gavran) lako se može dovesti u vezu
s irskom božicom rata Morrigan.

Morrigan (velika kraljica – po
Athumanunhu koji je još raspoznaje i kao 'kraljicu prikaza ratnih')
uobličuje tri božice rata drevnih Kelta Badb (vrana pepeljasta – po
Athumanunhu), te Nemain (ratna mahnitost, bijes, srdžba – po
Athumanunhu). Dakle Morrigan, Badb i Nemain javljaju se kao tri gavrana
zlosretnika koji su loš predznak ako ih se vidi prije bitke (prema
mitologiji Kelta – po Athumanunhu). Morrigan je bogovima predskazala
ishod bitke tako što je onima koji će pasti u bitki oprala opremu. U
toj mitološkoj priči, drevnih Kelta, Morigan se javlja u obličju mlade
djevojke pralje na gazu, preko kojeg bogovi trebaju priječi rijeku da
bi započeli bitku s Fomorima.

Bogovi odlaze – otočje Avalon (Hy Breasail)

Jedino
u keltskoj mitologiji smrtnicima je pošlo za rukom da poraze bogove što
predstavlja jedinstven i neponovljiv slučaj koji nije zapisan ni u
jednoj drugoj Athumanunhu poznatoj mitologiji. No, pobijeđeni narod
božice Danu, božanski narod Tuatha De Danann, tim porazom nije izgubio
svoje božanske osobine i dalje je štovan od naroda Kelta. Lišeni svojeg
obitavališta u dotadašnjoj zemlji koju sada napućiše smrtnici, bogovi
su morali potražiti novi dom. Tako nakon dužeg vijećanja bogovi odluče
da se presele na nepoznati i smrtnicima neznan otok na zapadu.
Mitologija je to ovako zapisala: '… bila je to otočna dolina Avalon,
gdje tuča, kiša i snijeg nikada ne padaju, ni vjetar snažno ne puše.
Tamo na Zapadu počiva duboka dolina, sretna i lijepa, čije su zelene
hladovite udoline okrunjene morem modrim i ljetnim, a čuvaju je redovi
ratnika božanskih …' Ta zemlja vječne ugode opisivana je u mitologiji
Kelta na izuzetno mnogo načina i nazivana bezbrojnim imenima poput 'Tir
Taingire' (Obećana zemlja – po Athumanunhu), 'Mag Mell' (Dolina sreće –
po Athumanunhu), 'Tir nam beo' (Zemlja življenja – po Athumanunhu),
'Tir nam og' (Zemlja mladosti – po Athumanunhu), ili Hy Breasail
(Bresalov otok - – po Athumanunhu). Upravo ova posljednja narečena
najbrojnija je u spominjanju i u pričama mitologije Kelta. Mistična je
to zemlja divljenja i čuđenja, a priče o njoj još ni danas nisu
izblijedile. Na starim je pomorskim zemljovidima čak prikazivana i kao
stvarna što pak je možda, po Athumanunhu, navelo španjolske mornare
koji su se iskrcali na nepoznatoj obali, a za koju su pomislili da je
to Hy Breasail i nazvali je Brazil koji i mi danas prepoznajemo na
kontinentu Južne Amerike. Doista, drevni su Kelti bili uvjereni, da ako
se pozorno motre određene Zvijezde s najzapadnijih obala današnje
Irske, a isto tako i današnje Škotske, na trenutak se može uhvatiti
bljesak zalaska Sunca u tamnopurpurne sfere mora mističnog Avalona.

Uspon boga Sunca – Lugh dalekometni strijelac

E,
sada će Athumanunh malo zakomplicirati na samo sebi svojstven način.
Bogovi Kelta zapravo su ispremiješana Galska, Irska i Velška mitološka
božanstva, pa bi možda to neke moglo i zbuniti, no, potrebito je samo
pozorno pratiti Athumanunhova objašnjena i neće biti zabune. Hajdemo
onda nekim redom samo Athumanunhu svojstvenom i razumljivom. Usprkos
svrgnuću Bressa, Fomori još uvijek traže da im bogovi plaćaju danak
koji su svake godine dobivali na brdu nazvanom 'Balorovo brdo'. Jednom
tako kada su Fomori čekali da im bogovi (Tuatha De Danann – po
Athumanunhu) dođu izraziti svoju pokornost, naklonost i poslušnost,
ugledaše oni kako im se približava mlađahan bog na konju Manannana
(Sjajna griva – po Athumanunhu) Bog je na sebi nosio štitnik i oklop
kroz koji niti jedno oružje prolazilo nije, a bio je naoružan mačem,
sjajnim štitom i otrovnim strijelama. Poput sunca zalazećeg, barem tako
priča mitološka priča, bijaše sjajan izgled njegova lica i čela
njegovog. Fomori ga nisu mogli pogledati u lice poradi snage njegova
sjaja. Dakako, bio je to Lugh Dalekometni (Svijetleći, onaj koji je
Samildanach – vješt mnogim umijećima kazao bi Athumanunh, božanski
izumitelj, a kasnije će postati zapovjednik Božanske vojske Pravednika
naroda Tuatha De Danann. Sjuri se tako Lugh među Fomore, rastjera i
pobi ih mnogo. Bio je to povod za rat koji će izbiti između Fomora i
Bogova. Vojsku Fomora činile su grozne izgledom vojske koje su okupili
i doveli Elathan, Tethra, Indech, (ovo su zapravo kraljevi Fomora – po
Athumanunhu), zatim sam Bress, Balor, Cethlenn (Krivi zub - po
Athumanunhu), žena Balorova i njegovih dvanaest bijeloustih sinova.
Bilo je tu na okupu mnoštvo fomorskih ratnika i druida. Na drugoj
strani Lugh je okupljao ratnike Tuatha De Danann, te su započele
priprave za rat koje potrajaše punih sedam godina.

Na početku, u mitologiji Kelta postojalo je,
a mnogo prije dolaska božanstava Tuatha De Danann, drevno i maglovito
kraljevstvo drevnih žitelja. Tako mitologija Kelta prepoznaje dvije
božanske nebeske dinastije ljudi koje su prethodile dolasku Naroda
božice Danann. Prva dinastija sebe je nazivala 'Rasa Partholon' i
predstavljala je dvadeset i četiri muškaraca i dvadeset i četiri žena,
a pojavljuje se na dan koji je po našem kalendaru jednak 1. svibnju, a
posvećen je bogu Bileu – bogu smrti. Ubrzo se narod Partholon, s
prvotnih 48, povećao na 5000 žitelja. Rasa Partholon također je
ratovala s Fomorima i to izgleda vrlo uspješno. U mitološkoj dolini
Ith, Partholonci su nanijeli odlučujući poraz Fomorima kojima je tada
zapovijedao demon naziva Cichol Beznogi. Porazom fomroske izobličene i
monstruozne vojske nastupio je mir koji je potrajao čitavih 300 godina,
a onda je opet na 1. svibanj zavladala nepoznata epidemija koja je
pokosila i desetkovala Partholonce, te prvotne mitske pravednike.
Epidemija je potrajala tjedan dana, a kada su Partholonci shvatili da
će ih ona potpuno izbrisati s lica Zemlje svi preostali okupili su se u
prostranoj ravnici koja je nosila ime Senmag (Stara ravnica – po
Athumanunhu) u namjeri da se olakša živima pokapanje mrtvih. Mjesto na
kojem su pokopani posljednji preživjeli Partholonci postoji još i danas
pored grada Dablina u Irskoj, a to je brdo naziva Tallaght. Dakako,
Partholonci su ga nazvali Tamlech Muintre Partholain (Grob Naroda
Parholonskog – po Athumanunhu). Nakon 'Rase Partholon' pojavljuje se
druga nebeska dinastija nazvana 'Rasa Nemed'. Baš poput svojih
prethodnika i narod Nemed tukao je četiri uzastopne bitke s groznim
Fomorima. No, nakon tih bitaka umire prvak Nemed i Fomori pod vodstvom
svojih kraljeva Morca sina Delovog i Conanna sina Febarovog potiskuju
Nemede, te grade toranj na otoku Tory, glavnom fomorskom uporištu.
Narod Nemeda morao je Fomorima plaćati strašan danak svakog dana
Samhaina i to u vidu dvije trećine djece rođene na taj dan. (Ovdje
keltska mitologija pomalo počinje sličiti grčkoj i to onoj o Minotauru
gdje Teba mora plaćati danak u mladićima i djevojkama koji kasnije
posluže kao objed strašnom čudovištu Minotauru, dok to napokon ne
prekine junak Tezej – po Athumanunhu) Očajnički Narod Nemeda napada
fomorsko uporište i zauzima ga, ali platili su visoku cijenu. Od njih
16 000 koji su napali uporište Fomora, preživjelo ih je svega 30, a na
kraju i oni nestaju u mitološkim maglovitim misterijima i tajnama.
Neposredno pred dolazak bogova Kelta zemlju nastanjuje misteriozan
narod tamne puti i izrazito kovrčave kose, a kako Kelti sebe smatraju
'djecom Svijetla', oni su te narode koji su živjeli prije dolaska
njihovih bogova nazvali 'djecom mraka'. Doista, nazivi plemena tih
tamnoputih prethodnika Kelta imaju imena koja tomu govore u prilog.
Tako raspoznajemo slijedeća plemena: Corca Oidce (Ljudi mraka – po
Athumanunhu), pa Corca Duibhne (Ljudi noći – Po Athumanunhu), nadalje
ti 'sinovi tame' svoju zemlju nazivaju Hi Dorchaide (Zemlja noći – po
Athumanunhu). Bilo kako da bilo keltske mitološke priče pričaju da su
njihovi bogovi stigli s Neba, ali kasnije verzije kazuju pak o dolasku
keltskih bogova sa sjevernih i južnih otoka Svijeta. Bogovi Tuatha De
Danann, keltska mitološka božanstva, žive u četiri mitološka grada
naziva Findias, Gorias, Murias i Falias, a u tim gradovima oni uče
magiju. Četiri su glavna misteriozna predmeta moći tih božanstava, a to
su Nuadin mač kojemu nitko nikada nije pobjegao, a niti se od njegovog
udarca oporavio. Mač je izrađen u mitološkom božanskom gradu Findiasu.
Iz mitološkog grada Goriasa dolazi užasna omča boga Lugha, iz Muriasa
strašan kotao božice Dagde, a iz Faliasa tajnoviti kamen boga Fala
(kamen Sudbine – po Athumanunhu).

Bogovi Kelta – stanovnici Prošlosti daleke i ponora Vremena



Kao
i u drugim božanskim panteonima (nebeskoj hijerarhiji – po Athumanunhu)
drugih i inih drevnih naroda, tako je i u mitologiji Kelta, baš onako
kako je to Athumanunh i očekivao kada je na 'brdu na kojem plaču ptice'
prvi put u ruke uzeo prašnjavu knjigu što toliko tajni Kelta znade.
Naime, mitološki likovi, božanstva i njihovi protivnici zakleti (Dobro
i Zlo – po Athumanunhu) također su zorno i strogo podijeljeni i
odijeljeni u dva oduvijek i zauvijek suprotstavljena tabora. Baš onako
kako se Olimpljani bore s Titanima, onako kako se bore Deve s Asurama,
tako i kod mitologije Kelta postoji Božanska vojska pravednika koju
snažno ustrojiše bogovi Dana, Svijetla, Života, Plodnosti, Mudrosti i
Dobra, a na drugoj su strani zakleti im protivnici i ljuti neprijatelji
Demonski ratnici Noći, Tame, Mraka, Smrti, Neplodnosti i Zla. Prvi su
potomci božice Danu i po njoj nose ime zajedničko – Tuatha De Danann, a
ako Vam Athumanunh prevede bilo bi to ' Narod božice Danu'. Drugi su
okupljeni oko još jedne drevne božice imena Domnu i po njoj nose
zajedničko ime – Fo Mori Domnuu, pa ako Vam Athumanunh opet prevede
bilo bi to 'Stanovnici dubokog morskog Ponora'. Ove druge , dakle
zločeste bogove demone Athumanunh naziva jednostavno – Fomori. Davno,
jako, jako davno prije iz zagrljaja Kaosa i Stare Noći rođeni su Fomori
koji bijahu ogromni i deformiranih obličja. (Athumanunh ih ponekad voli
prikazivati kao kombinaciju grčkih Kiklopa i Meduze.) Fomori su dakle
stariji od Bogova Tuatha De Danann, ali davno je prije bilo zapisano i
predodređeno da će oni na kraju pasti u strašni Bezdan – Ponor Vremena
kako to navodi Athumanunh. No, Vrijeme kao strašni i neumoljivi sudac
koji nikoga ne štedi iznjedrilo je doba Beltaine i doba Samhain u
kojima dolaze bogovi mitski pravednici. Dakle da Athumanunh zaključi –
Kelti štuju solarna božanstva, no, ipak božanstva Kelta pojavljuju se u
drugom dobu Vremena, pa tako Kelti zapravo veće značenje daju
ekvinocijima nego solsticijima. Tako je i Beltaine – proljetni
ekvinocij koji označava početak ljeta, a Samhain – jesenski ekvinocij
pak označava kraj ljeta predivnoga. Eto tako, negdje daleko u
najdubljim mitološkim zapisima koje zapisa Athumanunh još davno prije,
drevni Kelti upravo noćas, točnije ove izuzetno vruće i sparne Noći,
slave dolazak svojih bogova koji će započeti tešku bitku sa strašnim
stanovnicima mora dubokog …