Epilepsija
je hronično neurološko oboljenje koje se karakteriše spontanim
ponavljanjem epileptičkih napada. Epileptički napad može da se javi kod
bolesnika sa epilepsijom, kao i kod osoba koje nemaju epilepsiju, usled
metaboličkih ili toksičnih faktora, apstinencijalnog alkoholnog
sindroma, febrilnosti, infekcije, elektro-šoka, kao zbog dejstva mnogih
drugih štetnih noksi.
Epileptički napad
Napad podrazumeva
intermitentnu paroksizmalnu, kratkotrajnu i stereotipnu izmenu motorne
aktivnosti, senzibiliteta, ponašanja, emocija ili svesnosti uzrokovana
abnormalnom električnom hipersinhronom hiperaktivnošću grupe neurona.
Simptomi koji se pri tom javljaju su raznovrsni i zavise od dela mozga
koji je obuhvaćen pražnjenjem
Učestalost
Epilepsija je česta
bolest od koje boluje oko 1% ukupne populacije. Učestalost izolovanog
spontanog epileptičkog napada bilo kada u životu je 3%, a provociranih
epileptičkih napada oko 5%. Incidencija je najveća u prvoj godini
života i kod starijih od 60 godina.
Uzrok nastanka
Epileptički
napadi se javljaju usled gubitka ravnoteže između ekscitatornih i
inhibitornih mehanizama u CNS-u. Oni se češće javljaju ukoliko su
bolesnici izloženi provokativnim faktorima. Česti provokacioni faktori
su deprivacija spavanja, korišćenje alkohola, hormonske izmene vezane
za početak menstruacije ili upotreba nekih medikamenata.
Simptomi
Ukoliko
se neki simptom javi paroksizmalno (naglo), spontano (neprovocirano i
neočekivano), traje relativno kratko (minuti), praćen je postiktalnim
umorom i ponavlja se na stereotipan način, onda se sa velikom
verovatnoćom postavlja kvalitativna klinička dijagnoza epilepsije.
Najčešći simptomi su:
* pomućenje ili gubitak svesti
* konvulzije
* mioklonizmi ritmički treptaji
* epigastrična aura
Dijagnoza
EEG
je najvažniji dopunski dijagnostički postupak. Normalan interiktalan
EEG nikako ne isključuje dijagnozu epilepsije. Indikovani su snimci
mozga kompjuterizovanom tomografijom ili sa većom preciznošću
magnetskom rezonancom.
Neepileptički napad
Podrazumeva
paroksizmalnu i stereotipnu izmenu motorne aktivnosti, senzibiliteta,
ponašanja ili svesnosti koja nije posledica abnormalne električne
hiperaktivnosti neurona. Obuhvata sinkope, intoksikacije,
hipoglikemiju, narkolepsiju, tranzitorne ishemijčke atake i druga
stanja koja se razmatraju u diferencijalnoj dijagnozi epileptičkog
napada.
Klasifikacija epileptičkih napada
Fokalni (parcijalni) napadi
* jednostavni parcijalni
* kompleksni parcijalni
* sekundarni generalizovani
Generalizovani napadi
-apsansni (tipični,atipični)
-mioklonički
-klonički
-tonički
-toničko-klonički
-atonički
Generalizovani napadi
Apsansni napadi
Ishodište
napada je od samog početka bilateralno.Krucijalna karakteristika
tipičnih apsansnih napada je iznenadni početak, prekid započete
aktivnosti, i ukočen, prazan pogled, sa lakom devijacijom pogleda put
gore. Napad traje od nekoliko sekundi do nekoliko desetina sekundi.
Toničko - klonički napadi
Predstavljaju
najčešći tip generalizovanog napada. Iz istorijskih razloga se još uvek
koristi termin grand mal napad.Može da počne kao parcijalni napad koji
napreduje do velikog napada (sekundarni GTK) ili da od početka počne
kao veliki napad (primarni GTK).
Toničko - klonički napad, Veliki ili Grand mal napad
Bolesnik
gubi svesti a istovremeno počinju jake toničke kontrakcije svih mišića,
često sa krikom, ječanjem ili produženim ekspiratornim stridorom.
Disajni pokreti prestaju, javlja se cijanoza, često ugriz jezika,
krvava pena na ustima i nevoljno umokravanje. Tonička faza traje od
nekoliko do 40-tak sekundi, posle čega tonički grč popušta i slede
klonički grčevi u trajanju od 30-tak sekundi do nekoliko minuta. Na
kraju svi grčevi prestaju, a pacijent zaostaje u komi, u stanju
dubokog, ubrzanog i čujnog disanja. Pacijent se budi ili zaostaje
ustanju konfuznosti sa mogućim automatizmima, a potom se razbistrava,
uz osećaj izrazite malaksalosti i opšte slabosti.
Parcijalni napadi
Parcijalni
napadi se u zavisnosti od stepena očuvanosti (odnosno pomućenosti)
svesti dele na jednostavne i kompleksne. Simptomi jednostavnog napada
obuhvataju grčeve delova tela (posebnu retku grupu čine Džeksonovi
napadi), poremećaj govora, autonomne, vegetativne, afektivne,
kognitivne ili psihičke fenomene, somatosenzorne, vizuelne, auditivne,
olfaktivne ili gustativne iluzije ili halucinacije, ili njihovu
kombinaciju.
Epileptički status
Epileptički status
predstavlja najteže stanje u epileptologiji i podrazumeva stanje u kome
je epileptička aktivnost prisutna tokom 30 minuta ili duže. Kod 65-75%
bolesnika etiologija statusa može da se utvrdi (simptomatski statusi)
dok kod preostalih 25-35% ostaje nepoznat (kriptogeni statusi).