O grbu Grada O grbu grada Kragujevca Početkom devedesetih godina XX veka, promena opšte političke klime u
Srbiji dovela je do zahteva za povratkom tradiciji u svim oblastima
društva. U novonastaloj situaciji, a primarno podstaknuta neophodnošću
povratka tradicionalnih državnih simbola i nacionalne simbolografije
uopšte, grupa naših eminentnih stručnjaka, početkom 1991.godine
osnovala je Srpsko heraldičko društvo "Beli Orao" (u daljem tekstu:
SHD).
U prvoj deceniji postojanja SHD je uradilo veliki broj projekata iz
svih oblasti svoga rada, a u oblasti teritorijalne lokalne heraldike
uspelo je da uspostavi u međunarodnim okvirima priznat standard tzv.
srpske gradske heraldike. U tom korpusu gradske heraldike, koga čini
više desetina grbova gradova, opština i naselja Srbije, Crne Gore i
Republike Srpske, značajno mesto pripada i grbu grada Kragujevca. Put
do njegovog usvajanja nije bio ni brz ni lak s obzirom na vreme i
okolnosti u kojima je nastao.
Na sednici od 17.aprila 1996.godine, Skupština grada Kragujevca
usvojila je Odluku o grbu i stegu grada Kragujevca i Odluku o upotrebi
grba i stega grada Kragujevca (oba - Sl. list grada Kragujevca, br.
4/96). Kragujevac je prvi put u svojoj istoriji dobio prava heraldicka
znamenja, dostojnog reprezenta svog značaja. Heraldičkim sredstvima
ispunjeni su svi zahtevi Titulara. Kao transvremenski i nadideološki
usvojeni grb heraldički govori o Kragujevcu kao najznačajnijem centru
Šumadije, nekadašnjoj prestonici Srbije, začetniku moderne industrije,
baštiniku srpske istorije i tradicije, prosvetno-kulturnom i
univerzitetskom centru Srbije, kao i o jednoj od najvećih tragedija
modernog doba. Grb grada Kragujevca, kao i svi gradski grbovi po
standardu srpske gradske heraldike, ima tri nivoa: mali, srednji i
veliki.
Na
nivou osnovnog - Malog grba - grba opšte primene, koji se kao takav
koristi u svim prilikama, heraldičkim sredstvima su predstavljene
osnovne istorijsko-geografske reference grada. To je štit sa grbovnom
slikom ciji blazon (heraldička definicija grba) glasi: "Na srebrnom
polju crna otrgnuta glava vepra, zlatno oružana, crvenog jezika,
ranjena u celo po kosini crvenom strelom; glava štita rascepljena,
desno na crvenom srebrni krst izmedu četiri ista takva ocila bridovima
okrenutih ka stablu krsta, a levo na crvenom dve unakrst postavljene
srebrne topovske cevi ustima naviše".
Centralno mesto zauzima motiv crne veprove glave ranjene strelom, jedan
od najstarijih grbova pripisanih Srbiji, koji se još u Zborniku "Sabor
u Konstanci" 1415.god. javlja kao grb Srpskog carstva i motiv na jednom
grbu despota Stefana Lazarevica. Njime Evropa označava teritoriju
Srbije, sve do 1804.god. kada postaje popularan među ustanicima (na
Karađorđevom i pečatu Praviteljstvujušceg sovjeta i vojvodskim
zastavama), ali od tada kao simbol ne cele već prvenstveno centralne
Srbije - Šumadije. Kao takav on je tradicionalno i moralno vlasništvo
grada Kragujevca i svih građana koji u njemu žive, a oni su njegov
pravi naslednik i Titular.
U glavi (gornjem delu) štita, u heraldički desnom (za posmatrača levom)
polju nalazi se srebrni krst između četiri srebrna ocila na crvenom
polju - sedam vekova star simbol Srbije i srpskoga naroda, a u ovom
slučaju direktna aluzija na Kragujevac kao prestonicu Kneževine u prvoj
polovini XIX veka. U heraldički levom (za posmatrača desnom) polju na
crvenom su dve unakrst postavljene srebrne topovske cevi kao simbol
kragujevačke topolivnice - začetka srpske moderne industrije.
Na
nivou službenog - Srednjeg grba - grba administracije tj. gradskih
organa uprave, pored štita sa grbovnom slikom javljaju se i heraldičke
parafernalije (dodaci, heraldički ukrasi) koji priču Osnovnog grba
dopunjuju dodatnim elementima. Zlatna bedemska kruna sa četiri vidljiva
merlona (zuba) je teritorijalna oznaka koja heraldički govori da se
radi o gradu sa više od 100.000 stanovnika, dok zlatna draguljima
ukrašena dijadema heraldički označava da se radi o prestonom ili pak
gradu koji je to nekada bio.
Konačno, na nivou ceremonijalnog - Velikog grba - grba najvišeg ranga,
koji reprezentuje grad u posebnim i strogo utvrđenim slučajevima i na
za to određenim mestima, dodatnim heraldičkim parafernalijama
zaokružuje se heraldička priča o jednom gradu.
Kao držači štita pojavljuju se sa obe strane po jedan na uzlet spreman
heraldički kraguj (u heraldici - jednoglavi orao prirodne boje) kao
direktna asocijacija na mogući toponim grada. Oko vrata na plavoj traci
oboma im visi štit i to plav sa otvorenom srebrnom knjigom zlatnog
poveza - kod heraldički desnog, odnosno crn sa tri zlatna stuba i preko
toga obrnuti srebrni ševron - kod heraldički levog držaca. Simbolika
knjige je više nego očigledna i govori o znanju, kulturi i obrazovanju
i Kragujevcu kao univerzitetskom centru Srbije, dok je u drugom slučaju
kombinacijom boja i heraldičkih figura predstavljena velika tragedija
(crna boja) u kojoj je stradala i mladost ovog grada (zlatna i srebrna
boja - simbol čistote i nevinosti), kao i direktna aluzija obrnutog
ševrona (V) i tri heraldičke grede (III) kao oznaka mučeničkog V-3
razreda Gimnazije.
Tu
su i stegovi - heraldičke zastave, i to steg Republike Srbije kao
nadređene teritorijalne instance - heraldički desno, i steg Grada
Kragujevca - heraldički levo. Steg Grada Kragujevca je kvadratan, bele
boje, sa predstavom heraldičkog kraguja spremnog na uzlet koji stoji na
odsečenoj plodnoj grani hrasta - kultnog drveta Slovena, a posebno
Srba, motivu posebno duboke duhovne simbolike. U gornjem heraldički
desnom kantonu je ponovljen motiv srebrnog krsta sa četiri srebrna
ocila sa podsećanjem na značaj Kragujevca kao centra Srbije i
nekadašnje srpske prestonice.
Sveti ahijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve dodelio je gradu
Kragujevcu Orden Svetog Save prvog stepena, koji se nalazi u donjem
delu grba. Ovaj orden je dodeljen u znak priznanja za sve što je grad
učinio na otvaranju Bogoslovije Svetog Jovana Zlatoustog u Kragujevcu.
Travom obrasli brežuljkasti postament i traka sa imenom grada nisu
obavezni elementi grba, ali lepo zaokružuju njegovu vizuelnu formu i
završavaju ovu heraldičku priču o grbu grada Kragujevca.